Raspad banjalučke opozicije na paramparčad

 

Opozicija u  Banjaluci je djelovala jako, snažno, organizovali su mitinge, proteste, hapsili ih kao najveće mučenike za narod, redali su se jedan za drugim kao na traci, veliki boric za narod, poštenje i pravdu. Međutim ono što su oni pokazali nije ništa osim jeftinog populizma i jefitnih političkih poena za ionako već umoran narod, narod koji će povjerovati njihovim pričama i zalaganjima za poštenje.

Sjetimo se jednog starog obećanja Draška Stanivukovića, kada se zakleto svojim pokojnim stricem čije ime nosi, da nikada neće biti kandidat, da se nikada neće kandidovati za bilo koju funkciju. Možda bi oni sada i rekli da izmišljamo, ali sreća to je rečeno pred par desetina građana na jednom od mnogih propalih mitinga PDP-a, i sreća je da je to zabilježeno i videokamerom.

Glad koja preovladava u banjalučkoj opoziciji je prevelika, smjenjuju se oni jedni za drugim, uzimajući sebi za pravo da glume borce za narod, glume borce za istinu, ali istina je samo jedna a to je da se oni samo bore za sebe. Ali, čime mi to možemo dokazati, pitanje je? Pa vrlo jednostavno je dokazivo, do unazad određenog vremenskog perioda oni su bili složni, posebno tro fantastico Trivić, Stanivuković i Begić. Podvaljeni su narodu kao mlada budućnost, kao nosioci promjena u gradu i samoj Srpskoj, ali ipak borba za same njih je preovladala, borba za njihove fotelje, njihove džepove izlati na sve veće vidjelo.

Raspad opozicije je krenuo davno samo je bio sakriven od javnosti, ali ipak sve je lagano krenulo da izlazi na vidjelo. Njihove gladne oči i gladni džepovi su ih doveli do toga da slavni trio danas skoro i ne komunicira između sebe, Jelena Trivić je jako htjela da trenutnu fotelju narodne poslanice zamijeni sa onom Predsjedničkom, ali je to žarko želio i Draško Stanivuković, da svoju fotelju u Gradskoj upravi zamijeni istom tom Predsjedničkom, ali jedini je Ivan Begić izvisio, niti ima fotelju niti bilo šta drugo, on mora da sjedi na svojoj omiljenoj stvari. Dolazilo je do mnogih rasprava na partijskim sjednicama, posebno žustra i borbena je bila Jelena Trivić, u par navrata i nasilna čemu svjedoče audio snimci, pokazala je pravu svoju mušku stranu, onu stranu koju ova dvojica nemaju.

Teški udarci su naneseni opoziciji pogotovo moramo uzeti jednu činjenicu u obzir, a to je da su sve te udarce nanijeli sami sebi, niko drugim im nije ni vaspitnu opalio.

Dobili su ono što su htjeli, Jelena ide kao kandidat za Predsjednika Srpske, Draško nosilac liste za banjalučku regiju, Ivana Begića su vratili u partiju i dali  mu kameru da snima i lupa gluposti, a poseban tretman ima kod svog glumačkog partnera sa videa koji smo već svi gledali, Draška Stanivukovića.

Da li je mladost i ludost, da li su ih partijski šefovi gurnuli kao topovsko đule da zaštite sebe možemo nagađati, ali jedno ostaje ono što vidimo, a to je da je banjalučka opozicija u totalnom raspadu.