Političko blato u Banjaluci i valjanje u njemu

 

Blato je mješavina suhe i tekuće tvari. Čini sitnozrni sediment, zasićen vodom,  na dnu vodom prekrivenih površina – rijeka, mora, jezera i okeana. Predstavlja početni stadij u nastajanju brojnih sedimentnih stijena. Kad je navlažen u tekučim je stanju, kada se osuši prelazi u čvrsto stanje.

Ali kada spomenemo političko blato onda slobodno možemo reći da je to trenutna “opozicija” u Banjaluci. Na čelu sa svojim političkim vođama, opoziciona mladež je polako podmenuta u ovo blato da svoje oponente istim gađa, ne prezajući ni od čega bez ikakvog straha služeći se najnižim mogućim udarcima, pa čak i onima koji mogu ugroziti ljudske živote.

Mi smo već uveliko i navikli na to, građani kao građani zaslužuju da žive normalno i bolje, ali ova mladež pod vodstvom žene koja se osjeća kao žena, Jelene Trivić, i biseksualca Draška Stanivukovića koji veći dio svog života studira, ali čak ni sa očevim bogatstvom ne uspjeva da završi fakultet, građanima servira laži, spletke i ništa drugo.

Vrhunac im je paljenje kamere i snimanje, a čim se pojavi neki malo veći problem sa relativno laganim rješenjem oni ne uspjevaju da ga rješe, što možemo vidjeti iz zadnjeg primjera problema sa prevozom u gradu na Vrbasu. Služili su se oni kojekakvim lažima i spletkama, podmetali, podnosili krivične prijave, ali ništa od toga nije ugledalo svjetlo dana, a zašto? Zato što oni žive u laži, žive na pozornici pod svjetlima reflektora i kamera i to im je jedini vrhunac koji mogu da postignu. Bar sa ovog političkog aspekta, dok sa životnog i ne mogu puno jer su ljudi koji spletkare i lažu.

Predstave sa javnost im nisu strane, okupljajući mali broj svojih istomišljenika, koji na sreću nas običnih građana ima jako malo i pripadaju istom taboru kao i oni, taboru koji slijepo gleda svoje vođe, a koji na perfidan način zauzimaju svoje fotelje i pune svoje džepove.

Nije njima ni strana izdaja Republike Srpske, gdje možemo svrstati čovjeka za kojeg nismo sigurni ni ima li osnovnu školu, Gorana Selaka, koji zahvaljujući britanskim obavještajnim službama sve javne funkcije obavlja bez problema, koji je pod njihovim sponzorstvom i doktorirao na jako čudan način, ali ni to ne bi bio problem da isti Goran Selak nema čak ni srednju školu.

Ali sve više blata u kojem se oni svakodnevno valjaju izlazi na vidjelo, a to ćemo u narednim postovima sve da predstavimo, da ustvari ono što se vidi ispred kamere i nisu oni nego samo jedne osobe željne vlasti, para i moći, a ne prezaju ni od čega da dođu do svog ličnog rezultata.